Vrtovi i dvorišta iziskuju mnogo brige i uloženog vremena kako bi ih pripremili za zimsko mirovanje. No sav trud bit će isplaćen u proljeće kad će naš okoliš ponovno zasjali u punom sjaju i šarenilu boja.
Vatrene boje jesenskog lišća, žarko sunce koje ne obiluje toplinom, nježno padanje lišća s grana, miris pečenih kestena, slatkoća zrele jabuke netom ubrane sa stabla u vlastitom dvorištu pa i magla koja se vuče kroz cijeli dan … ljepote su jeseni koje uživamo svojim čulima kad vrtlarenjem prirodi dajemo zagrljaj prije dubokog zimskog sna.

Kad ljudi spominju vrijesak, gotovo uvijek govore o dvije različite vrste biljaka; vrijesak i crnjuša. Obje vrste spadaju u porodicu Ericaceae (vrijeskovi), no svrstavaju se u rod Calluna i rod Erica. Iako između njih postoje neznatne botaničke razlike u morfološkoj građi, vrste ovih rodova pretežno su istih boja, formi i rasta. Vrijeskovi su zimzeleni grmovi niskog rasta zahvalni u pogledu održavanja te imaju slične zahtjeve prema položaju, vodi i tlu. Najveću razliku između vrijeska i crnjuše čini otpornost prema zimskim uvjetima. Dok vrijesak (calluna) podnosi niže negativne temperature, crnjuša (erica) je manje otporna prema hladnoći.

Kad jesen počne maziti naša osjetila s ugodnim Sunčevim zrakama tijekom dana a noćima nam jasno daje do znanja da više nema čekanja s pripremama vrta za zimsko mirovanje, svaki vrtlar pojuri u nabavu cvjetnih lukovica za jesensku sadnju.

Dolaskom proljeća, uz rast biljaka, bude se i u akciju preživljavanja kreću i različiti dobrodošli kukci, ali i oni potpuno nepozvani gosti kao što je šimširov moljac (Cydalima perspectalis). Prisutnost šimširovog moljca u vrtu u početku je teško uočiti, a sam napad započinje prilično nevino. Bjelkasti leptirići nastane se na biljku i na njoj odlože jajašca na donju stranu lišća. Neprimjetno. Početkom ožujka, kada se temperature ustale na oko 12 C, mlade gusjenice počinju sa „žderanjem“ lišća. Hrane se unutrašnjošću lista, ostavljajući samo epidermu. Odrasle gusjenice proždiru čitave listove pa čak i koru i mlade grančice i od biljke ostaju samo drvenaste grane sa paučinom.

Najpoznatije bobičasto voće kod nas su borovnice, brusnice, jagode, kupine, maline i ribiz. Možemo ih koristiti za sokove, kompote, džemove, kolače ili pak ih konzumirati sirove i svježe ubrane, kada su najvrjedniji i najiskoristiviji za organizam.
Zašto vam predlažemo da u svojim vrtovima zasadite bobičasto voće?

Clethra alnifolia ili močvarna jošika je zbog listova, koji svojom morfologijom podsjećaju na lišće johe, dobila naziv lažna joha.

Clethra je cvatući listopadni grm koji nije posebno zahtjevan prema uvjetima uzgoja. Preferira vlažna, blago kisela tla te djelomično sjenovite položaje. Unatoč ovim za nju idealnim uvjetima, Clethra bez poteškoća napreduje i u uvjetima koji su van granica za nju idealnih.

Sibirski kivi je samooplodna biljka.To znači da je, za razliku od standardnog kivija, dovoljno je zasaditi samo jednu biljku. Ujedno je otporniji te je tolerantan prema negativnim temperaturama.
Plodovi sibirskog kivija manji su od plodova standardnog kivija a njegovi bijeli vvjetići vrlo su dekorativni.
Sadnice vrste Actinidia arguta „Issai“ pronaći ćete u bogatoj ponudi Gradske vrtlarije, Parkova d.d. Varaždin.